Mariola Pantelić

inspiracija

Umetnost kao dar ljubavi i samootkrivanja

Intervju sa Slađanom Milić – “Emili Sun” – multimedijalnom umetnicom Umetnost kao dar ljubavi i samootkrivanja Kao pravnica i umetnica koja se godinama bavi imovinsko-pravnim odnosima, slikanjem i pisanjem, Slađana Milić je pokrenula brend za kreativne interakcije “Emili Sun Art”. U želji da predstavi svoje projekte i proizvode učestvovala je na više događaja koji promovišu umetnost i hand made koncepte. Objavljenu zbirku pesama, priča i posveta pod naslovom “Šaputanje sazvežđa” predstavila je do sada u Beogradu, Novom Sadu i Aranđelovcu. Kao učesnik na više grupnih i samostalnih izložbi u Beogradu, predstavila je različite umetničke radove tehnike akril na platnu.Namera joj je da i dalje slika i kreira originalne sadržaje koji podstiču kreativnu snagu i razigranost. Osmislila je radionice kao umetnost kroz inspiraciju gde učesnici kroz lični izraz, čitanje i ilustrovanje u interaktivnoj knjizi sa preko 40 ilustracija, grade nove veštine i kreiraju unikatne radove. O umetnosti, poeziji, slikarstvu, kao i o budućim izložbama i projektima razgovarala sam sa “Emili Sun” koja je ovo umetničko ime uzela kao metaforu sunca izobilja u nama, koje joj je večna inspiracija, kako u slikarstvu tako i kroz pisanu reč. Otkud pravnica u svetu umetnosti? Da li si samouka ili si pohađala neke kurseve slikanja? Sve je nekako nastalo spontano, uvek sam slikala i crtala u detinjstvu. Iz ljubavi i želje da ispunim slobodno vreme nastavila sam i kasnije. Zatim sam upisala studije prava i jedno vreme prestala sa slikanjem. Došao je period tokom studija kada sam htela da otkrijem svoje potencijale i bavila se glumom, javnim nastupom i društvenim aktivizmom. U jednom trenutku zapitala sam se šta je to što najviše volim da radim, što me zaista potpuno ispunjava. Tad sam se vratila slikanju. Samouka sam, mada volim da pratim tutorijale i posećujem radionice slikanja, a uživam da pratim procese razvoja drugih umetnika širom sveta. Kako spajaš poeziju i slikarstvo? Inspiraciju za pisanje sam nalazila u dragim ljudima i lepim događajima poput rođendana, godišnjica i sličnih prilika. U početku su stihovi i kratke priče bili kreativni pokloni zajedno sa portretima koje sam radila. U umetničkom radu sam shvatila da se to nekako kod mene prirodno povezuje. Određene slike na platnu su intuitivno pronašle svoje pesme, dok su druge bile namenske ilustracije istih. Sve sam ih objedinila kroz zbirku pesama i priča “Šaputanje sazvežđa”.  Nove slike inspirisane lajtmotivima iz knjige su nastajale i nakon njenog objavljivanja. Uživala sam da iznova crtam i bojim u knjizi na osnovu toga kako me reči inspirišu. Želela sam da to prenesem na druge budeći kreativnost i ličnu snagu. Tako je nastao Stih & Art koncept – radionica crtanja i ilustrovanja za odrasle. U radu se uglavnom koriste suve tehnike bojenja i knjiga “Šaputanje sazvežđa”. Tako spajamo poeziju i pisanu reč sa crtanjem i slikanjem. Sastavni deo radionica čini interaktivno vođenje kroz aktuelnu izložbu mojih slika u prijatnoj atmosferi kluba Nautilus u Beogradu. Pored toga što je ovaj proces zanimljiv i zabavan, opušta nas i otkriva naše skrivene talente. Šta je za tebe umetnost? Umetnost za mene je veliki učitelj i inspiracija zbog koje zaboravim na vreme i prostor. Poput prirode je lekovita na način na koji je prepoznam i oslobodim. Ispunjena simbolima, unikatni je dar ljubavi i samootkrivanja. Na kojim si sve izložbama učestvovala? Bilo je divno biti jedan od učesnika kolektivne izložbe slika i fotografija “Ritam kreacije” u organizaciji Centra za kreativno ekološko stvaralaštvo – Sokolina Art. Tu sam predstavila nekoliko svojih slika iz edicije “Plave lagune” gde dominiraju plavi tonovi koje toliko volim. Događaj je bio u sklopu manifestacije Dani Dunava u galeriji Ikar u Zemunu, tokom jula 2022.godine. Učestvovala sam i na novogodišnjoj prazničnoj izložbi „Varoški salon“ u Galeriji Rančićeva kuća Centra za kulturu Grocka, sa svojom autorskom slikom „Dva ključa“, tehnike akril na platnu, krajem 2022. godine. Svoju prvu samostalnu izložbu slika i promociju knjige Šaputanje sazvežđa imala sam u Centru za kulturu Vlada Divljan sredinom 2023.god. Posebno lepo sam se osećala krajem prošle godine na sajmu likovnih umetnosti u Novom Sadu u hali Spens gde sam učestvovala sa preko 90 umetnika iz Srbije. Tokom celog dana smo imali prilike da se družimo, razmenjujemo kreativne ideje, predstavimo svoje radove i steknemo novu publiku. Predstavila sam svoje autorske slike i ostale oslikane drvene i staklene predmete koje sam uradila. Moji kreativni pokloni i art proizvodi su naišli na lep prijem kod Novosađana. Izuzetan utisak ostavile su mi umetnice posebne harizme i vrlo autentičnog stila sa kojima sam se povezala. Prvi put sam bila i jedan od izlagača na novogodišnjem Craft marketu u Ada Mall-u, u decembru prošle godine. Izložila sam umetničke radove i kreativne poklone koje pravim od svoje knjige, slika i love letter čestitki u vidu unikatnih art paketića. Bila sam zadovoljna reakcijom posetilaca i mogućnošću da nekog obradujem svojim proizvodima. Kako je vreme darivanja, neki su oduševljeno kupovali art paketiće za sebe, a drugi su birali nešto posebno za drage ljude. Imaš li neku izložbu trenutno i šta je još u planu? Danas su moja knjiga i izložba slika “Šaputanje sazvežđa” aktuelni u klubu “Nautilus” na Banovom brdu. Na ovom jedinstvenom mestu, inspirisanom egzotikom Kariba, spajam umetnost i hedonizam ukusa. Ljubitelji mojih dela se mogu prjaviti za interaktivno vođenje kroz izložbu i upoznavanje sa knjigom, probati zanimljiva jela i pića i doživeti poseban art & gastro ugođaj. Svaki posetilac dobija Creative room člansku kartu sa mnogim pogodnostima i može se prijaviti za kreativne radionice crtanja, slikanja i ilustrovanja “Stih & Art” i “Od knjige do umetničkog dela” čiji sam autor. Učestvovaću i na humanitarnoj prodajnoj izložbi u galeriji Green door u ulici Kralja Petra 61, na kojoj sav prihod ide za decu leptire odnosno decu koja boluju od bulozne epidermolize, koja se otvara 20. februara i traje do 2. marta. U martu ću učestvovati na izložbi u Novom Sadu u Spensu u galeriji “Macut” sa još par umetnica. To će biti grupna mini uzložba i trajaće tri dana od 5. do 07. marta i biće promotivnog karaktera. U aprilu i maju će se nastaviti, ali tada će svoje radove izlagati drugi umetnici. Cilj

Umetnost kao dar ljubavi i samootkrivanja Read More »

Snovi su važni jer su nepresušan izvor potencijala i inspiracije

Intervju sa Vanjom Ilić – Taličnom, astrologom, tumačem snova i kreativcem U okviru emisije “Lepši svet sa Mariolom” razgovarala sam sa Vanjom Taličnom Vanja za sebe kaže da je Talična, a Talična je osoba koja ima sreće u životu. Njena sreća se ogleda kroz optimističan i svestran pristup životu. Voli promene i kretanje, stalno učenje i zato ima puno zanimanja: i filolog i astrolog, teacher i kreativac, stvaralac i tumač snova, ali i Copy pisac od skoro. I ko zna šta će još da osmisli. Ručno pravi i igračke koje imaju poruku i ličnost. Ukratko – svestrana radoznala žena. Šta je za tebe umetnost? Za mene je umetnost način življenja. U svakodnevnici možemo biti izuzetno kreativni i učiniti da naš život postane prava kreacija, jer je umetnost na svakom ćoošku. Umetnost je za mene sve čime se bavim, kao što su astrologija i snovi. Snovi su mi posebno kreativni jer nude neverovatna rešenja i inspirativne ideje. Zbog čega si sebe nazvala Talična? Šta je sve to čime se ti baviš? Talična je nastalo od reči talija što znači sreća. Samoj sebi sam dala taj pseudonim jer sam primetila da mi se u životu uglavnom dešavaju neobične stvari, sve se desi u pravom trenutku, ispada kao da uvek imam sreće, a ustvari možda mi baš taj nadimak i privlači stvari, ljude i okolnosti, da zaista i imam sreće. Po struci sam filolog, ali kako vreme prolazi sve više prelazim i na druge stvari koje me sve više zanimaju. Bavim se astrologijom, snovima, učim kako se piše jer želim da budem i copywriter. Kreativna sam i ručno pravim lutkice, radim i sa decom predavajući im online engleski. https://talicna.com/ Kako si počela da se interesujes za astrologiju? Koliko je u tvoje instagram kosmičke priče uključena mašta (kreativa), a koliko ono što čitaš iz planeta? Oduvek me je zanimalo da saznajem o astrologiji, jer sam primetila da malo drugačije razmišljam nego drugi ljudi. Volim da posmatram u slikama i povezujem stvari, što je jako važno za astrologiju. Upisala sam se na Kepler institut gde sam upoznala i sjajne ljude koji slično razmišljaju. Šta znači razmišljati kao astrolog? Biti pomalo čudan, i sklapati simbole u jednu smislenu priču. Ja gledam u te simbole, ali zapravo ulazim u tu sliku i pravim priču koja kada se napiše ima smisla. I to zaista jeste umetnost. S druge strane, ima istine u astrologiji, iako to nije alatka za proricanje. Mnoge stvari se mogu videti, predosetiti, unaprediti. Kada pišem postove na svom profilu to je zapravo moja kreacija. https://www.instagram.com/astrodreams.talicna/ Dosta ljudi se bavi snovima, ali niko nema tu kombinaciju astrologije i snova, kako si došla na tu ideju? Zašto su snovi važni? Snovi su me zainteresovali jer dosta sanjam i išla sam prvo u grupu za tumačenje snova, a onda sam išla i na individualna tumačenja. To je trajalo četiri godine. Shvatila sam da je tumačenje snova isto jezik, u ovom slučaju jezik nesvesnog. Ne razlikuje se mnogo od astrološkog tumačenja. Mnogi psiholozi se neće složiti sa mnom, ali ovo je moj način. Snovi su jedan nepresušan izvor potencijala, i svašta možete da otkrijete iz svojih snova, i kriju veliku energiju koju u svakom trenutku možete da iskoristite. Daju praktična rešenja i vrlo su životni i puni inspiracije. Nadovezuju se na ono što vam se dešava u životu. Natalna karta mi tu služi kao mapa, jer na osnovu toga postavljam prava pitanja, ona mi pomaže da se približim, jer ljudi koji tumače snove moraju mnogo toga da saznaju o osobi, da postavljaju mnoga pitanja, a meni tu natalna karta dosta pomaže jer mi skrati taj ispitivački put. Pored svega, imaš talenat i u rukama. Praviš veoma zanimljive lutkice. Koja se ideja krije iza njih?  Kada sam radila u vrtiću deca su me podstakla da pravim lutkice, a oduvek sam volela sama da se zabavljam i igram. Meni su i snovi uvek govorili da imam taj kreativni dar, a i nasledila sam ga od mame. Lutkice koje pravim imaju ličnost i svaka nosi neku poruku. Napravljene su skroz od pamuka, i sve je ručno pravljeno. Inspiracije su mi često ljudi, a nekad mi samo padne na pamet neki lik. Svako ko kupi lutku dobije neku poruku, a svaka poruka se dogodi spontano. I samo ime brenda “Flox” je došlo spontano. Postoji cvetić koji se zove Spreading Flox, to je kalifornijski cvet, raste po podu i širi se u nedogled. Ima pet latica i specifičan je po obliku zvezde. On ima i svoju namenu u floralnoj terapiji – to je cvetna esencija koja se koristi za otkrivanje naše svrhe, povezivanjem sa ljudima, što je i ideja ovih lutkica, da se povežu ljudi i poruke. https://www.instagram.com/flox.handmadetoys.5/ Šta te inspiriše i o čemu sanjaš? Gde vidiš svoje mesto u ovom svetu? Šta je to što smatraš da radiš, a da time činiš ovaj svet boljim? Kada pomažem ljudima da rastumače svoj san, dobijajući poruke iz svojih snova, ja im pomažem da saznaju šta čuči u njihovom nesvesnom, koje su to energije i snage, pa im na taj način pomažem da žive bolji i kvalitetniji život. Svašta se krije u snovima i to sve treba nekako smiselno sklopiti u jednu celinu. Inspiriše me najviše kada ljudi koriste svoje potencijale, kada se razvijaju i žive sve kvalitetniji život. To je terapeutski rad i ja se radujem zajedno sa njima, i to me sve više i više motiviše da ljudima pomažem na taj način. Lepo je gledati kada ljudi napreduju, gledati kako su zadovoljni, i meni je to zaista inspiracija. Šta bi bila tvoja poruka svetu? Nikada nemojte prestati da se krećete! Kretanje je jedna od najlepših stvari u životu. To nije samo fizičko, već i spiritualno, emotivno, psihičko kretanje. Krećemo se, zemlja se kreće, ceo kosmos se vrti i zašto bismo mi bili drugačiji. Problem nastaje kada ljudi ne žele da se kreću i imaju razne otpore prema promenama.

Snovi su važni jer su nepresušan izvor potencijala i inspiracije Read More »

Umetnost – sloboda izražavanja na nekonvencionalan način

Intervju sa Ivanom Živković, studentkinjom književnosti, glumicom i tango plesačicom U okviru emisije “Lepši svet sa Mariolom” razgovarala sam sa Ivanom Živković Ivana studira srpsku književnost i jezik. Bavi se glumom i oduvek je zaljubljena u pozorište. Glumačko iskustvo je učinilo da zavoli književnost, a nešto kasnije će svoja interesovanja proširiti na ples. Kaže da je Tango jedno od najuzbudljivijih otkrića za nju i preporučuje svima da počnu da plešu. Veruje da se umetnost i lepota nalaze svuda, a da stvaranje nije rezervisano samo za profesionalce, već za sve one koji žele da istražuju i izraze sebe na kreativan i zabavan način.   Šta je za tebe umetnost? (Kojom se ti baviš, koju voliš da konzumiraš i zašto? Odakle volja, želja, snaga?) Prva asocijacija kad neko kaže umetnost za mene je sloboda – sloboda da se izrazimo, da izrazimo svoju kreativnost i predstavimo sebe na jedan nekonvencionalan način. Mi smo u svakodnevnom životu uvek u nekim ulogama. Moramo da se ponašamo pristojno, zna se koje su emocije prihvatljive i ne možemo mnogo da iskačemo iz nekih okvira. Zato su tu scena, umetnost, tango, pevanje, gluma, bilo šta što je umetnost, da nam dozvole da budemo mnogo slobodniji nego u svakodnevnom životu, da pokažemo svoje emocije, da se upoznajemo sa ljudima i da shvatimo koliko smo zapravo u isto vreme i slični i različiti – slični po tome što svi imamo neke emocije, a različiti jer je svako od nas neponovljiva ličnost. Mislim da baš kroz umetnost možemo da izrazimo tu svoju individualnost. Ceo život se baviš glumom. Jedno vreme si razmišljala da ti to bude i profesija, ali ipak si se odlučila za književnost. Zbog čega? Kakva je gluma kao hobi? Glumom sam počela da se bavim potpuno nepretenciozno, išla sam u drugi razred osnovne škole i bila stidljiva, pa me je mama upisala na dramsku sekciju u školi kako bih se oslobodila. Mislim da kad se neko rano pronađe u određenoj umetnosti to ostaje za ceo život. Nisam uspela da upišem glumu, ali imala sam opciju da i dalje pokušavam ili da se opredelim za svoju drugu ljubav – književnost. Počela sam da spremam prijemni za književnost i shvatila da je to za mene, a da će gluma uvek biti ti kao hobi. Otkrila sam kako je književnost jedan bezgraničan prostor koji se može istraživati i prvi put sam shvatila da na studijama neću imati udžbenike već šire spiskove literature kojom mogu da se bavim i da sate i sate provodim u čitanju i istraživanju. Ne želim sebe da ograničavam nekom određenom profesijom i mislim da smo nekad previše skloni da sebe stavljamo u nekakve kutije, a zapravo smo svi mnogo više od svoje primarne profesije. Mislim da to koliko ulažemo u nešto i koliko se time ozbiljno bavimo ne zavisi od toga da li nam je hobi ili profesija. Nekada ono što nam je hobi može da nam bude veći prioritet od onoga što nam je zvanična profesija. Rekla si da je tango jedno od tvojih uzbudljivijih otkrića. Šta je tango za tebe? Na Tango sam krenula 2018. godine bez prevelikih očekivanja. Želela sam neku fizičku aktivnost, a oduvek me je zanimala umetnost, pa samim tim i ples. Tango je ples koji uključuje mnogo toga, nije samo ono što se vidi spolja. Podrazumeva komunikaciju sa plesnim partnerom čime se svaki put stvara autentično iskustvo. Fascinanto mi je bilo da sretnem nekoga na milongi (tako se zovu plesne večeri Tanga), nikada ga nisam videla u životu, a ipak se razumemo i divno plešemo. Tango je ples improvizacije i svaki put je drugačiiji. U njemu postoji umetnost praćenja koja mi se mnogo dopada. Nema toliko povučenih granica ko prati, a ko vodi, pa se međusobno nadopunjujemo. To je nešto što se najbolje može razumeti kad se iskusi. Probala sam i druge plesove ali ta vrsta bliskosti je ono što Tango razlikuje od ostalih. Tango je posebna vrsta strasti, ne obavezno seksualna, već pre svega strast prema životu. Učestvovala si u jednom veoma zanimljivom Katalizinom projektu, pa nam reci nešto više o tome. Odakle ti želja, a još više hrabrost? Kataliza je prva body positive zajednica u Srbiji i organizovala je slikanje na koje je mogla da se prijavi bilo koja žena ili devojka, bez obzira na godine, kilograme, izgled i da se slika u donjem vešu. Dopalo mi se što se nije sve svodilo na izgled kao u nekim drugim body positive zajednicama u svetu, već da čovek treba da prihvati svoje telo i da radi na njemu. Ne znači da ne volimo svoje telo ako želimo da smršamo, da se zdravo hranimo, da se krećemo. Dopalo mi se i što se u Katalizi promovišu neke stvari poput odlaska kod psihologa, što je iz nekog razloga i dalje tabu u Srbiji. Poenta slikanja je bila da smo mi takve kakve smo nasmejane i zadovoljne. Telo je jedna prirodna stvar i niko ne bi trebalo da se stidi toga. Cela priča se ne zadržava samo na slikanju, već se širi i na naše priče – kakav odnos imamo prema svom telu, šta za nas znači ljubav prema njemu, kroz koje poteškoće prolazimo kad je ishrana u pitanju… Izbombardovani smo idealima lepote sa svih strana, a jedna od poruka Katalize koja može da se poveže i sa umetnošću jeste da ste vi lepi u svoj svojoj nesavršenosti. Umetnost, pa eto i Tango podstiče prihvatanje sebe spolja i iznutra. Kada vidite osobu koja pleše u skladu sa svojim telom, muzikom i partnerom njeno telo je tako lepo! https://www.instagram.com/razigrani.znak.pitanja/ Pokrenula si zanimljivu instagram stranicu Razigrani znak pitanja na kojoj na jednom mestu povezuješ sve svoje ljubavi: glumu, tango i pisanje. Sa kojom idejom si pokrenula stranicu? Šta se sve zanimljivo može tamo naći? Odavno sam razmišljala o tome kako dok pričam sa prijateljima često se dotaknemo zanimljivih tema i imamo toliko toga da kažemo. Mislim da je šteta kada ljudi koji se bave stvarima koje vole ne dele svoja saznanja sa drugima. Poželela da stvari koje me inspirišu, kao što su Tango, književnost,

Umetnost – sloboda izražavanja na nekonvencionalan način Read More »

Kako pisati kad inspiracije nema

Sigurno su se mnogi od vas koji pišu makar jednom ovo isto zapitali. Upravo sada znam da bi trebalo nešto da napišem jer sam rešila da pišem svaki dan. Danas čak imam i super temu dana – Osmi mart. Ali, sve je već rečeno na tu temu, i šta god da kažem čini mi se da ne bih ništa novo rekla, jer neko je to već rekao pre mene.                                                                                                                          Zato otvaram ovaj tekst dokument, nije čak ni vord dokument, jer ga nemam instalirano na malom netbuku, i tako zurim u beli prozor čekajući da se reči same otkucaju. Ali – neće same. Možda rešenje leži u tom uverenju da će srazmerno proporcionalno sa dužinom zurenja u ekran i neka inspiracija naići. Ono što bih mogla da preporučim u datoj situaciji jeste da se ne odustane od ideje pisanja. I eto već sam napisala nekoliko redova, ali da li sam nešto i rekla? Mnogi pišu, a ništa ne govore Gledajući gomilu tekstova, blogova, članaka, svega i svačega na internetu, jedan opšti zaključak je da mnogi pišu, a ništa ne govore, ali opet to nekako prolazi kod čitalačke publike. Za svakoga ima po nešto. Počevši od uverenja da postoji bar jedna osoba koja će naše baljezganje pročitati ne odustaje se od neodustajanja. Možda bi to i bila poruka ovog tekstića. Ako ste nešto namerili ne odustajte. Eto ja sam namerila da napišem nešto danas i napisala sam. I proćiće mi, makar kod nekoga. I jedan zaključak za kraj: Kada nemate inspiraciju za pisanje, pišite upravo o tome, a neka tema će već spontano naići. Probajte! Neko će vam se i smejati, ali biće i onih koji će vas razumeti!

Kako pisati kad inspiracije nema Read More »