Mariola Pantelić

zdrava hrana

NAJVEĆA SATISFAKCIJA – KAD PROMENIM NEČIJI ŽIVOT NA BOLJE

Rubrika: Zdrav život Razgovor sa Markom Radovićem, personalnim i online trenerom NAJVEĆA SATISFAKCIJA – KAD PROMENIM NEČIJI ŽIVOT NA BOLJE Iako preferiram umetničke teme, postoje i večne teme bez koji se ne može. Jedna od njih je zdravlje, a zdravlje je, složićete se, nešto najvažnije. U zdravom telu zdrav je i duh, stara je poslovica, pa hajde onda da istražimo kako da se zdravo hranimo i da budemo u formi, pa da onda možemo da se bavimo drugim poslovima i hobijima bez bojazni. Ovom prilikom razgovarala sam sa Markom Radovićem, profesionalnim personalnim i online trenerom koji pomaže drugima da promene svoje navike i unaprede zdravlje. Pričali smo o zdravlju, ishrani, nutritivno bogatoj hrani, treninzima, brojanju kalorija i kako sve to izbalansirati. Da bismo se bolje upoznali sa Markom, priču počinjemo sa njegovim počecima i pitanjem kako je izgledao njegov put od dečaka u osnovnoj školi do profesionalnog trenera. “U osnovnoj školi sam bio gojazan, imao sam nisko samopouzdanje, bio sam povučen, a onda sam u srednjoj školi naglo smršao i naglo porastao i dobio skoliozu i kifozu. Problem je nastao zbog toga što nisam imao muskulaturu da podrži tu visinu. Otišao sam kod lekara i rečeno mi je da problem moram da shvatim ozbiljno jer može doći do operacije. Nisam želeo to sebi da dozvolim, pa sam u sklopu kluba gde sam trenirao tekvondo i imao malu teretanu, rešio da pokušam da izgradim mišićnu masu. Drugar mi je pokazao par vežbica i tako sam krenuo. Malo mi se stanje popravilo, mada su lekari rekli – teretana nikako. Preporučivali su mi plivanje, ali sam znao da mi je važno da imam muskulaturu da me podrži. Za godinu dana aktivnog treninga, fukusirao sam se samo na tu fizičku transformaciju, grudni koš mi se ispravio, sve je bilo bolje, Kad sam ponovo otišao kod lekara on je rekao – ne znam šta radiš, ali šta god da radiš to i nastavi”. Marko kaže da ne samo što mu je to poboljšalo kvalitet života, već i čitavu sliku koju je imao o sebi. Kada je tek krenuo da ide u teretanu bio je student hotelijerstva. Tada je počeo da nosi sa sobom svoje obroke, a treninzi su mu bili prioritet. “Shvatio sam da mene ne zanima to što studiram i posle prve godine sam upisao Dif – Fakultet za sport i fizičko vaspitanje. Shvatio sam da želim da pomažem ljudima u njihovim transformacijama i da od toga želim da napravim karijeru”, kaže Marko Radović i dodaje da je vremenom naučio i kako da sluša ljude i da priča sa njima, jer je komunikacija bitna za ovu vrstu posla. Na pitanje šta je važnije treninzi ili ishrana, ovaj mladi momak kaže da sve ima svoj udeo u celokupnoj slagalici. “Neko će da kaže trening, neko ishrana, i oba su tačna, ali je sve mnogo kompleksnije. Ako čovek radi i treninge i vodi računa o ishrani, a nije ok u glavi to je sve onda za džaba. Trening igra veliku ulogu, i služi da se bolje osećaš tokom dana, da bolje spavaš, ali ja propagiram širu sliku. Što se tiče ishrane i ona ima veliki udeo, i svi se trudimo da se zdravije hranimo, ali na internetu ima previše informacija, a nekome ko tek kreće u te vode je teško da probere šta je zapravo istina, a šta nije, i samim tim ceo život ne vodi računa o ishrani”. Marko dodaje i da se danas sve svelo na estetiku, društvene mreže, prikazivanje najbolje verzije sebe, i naglašava da nam društvene mreže jesu malo uništile percepciju o tome šta zdravlje predstavlja i kako treba da izgleda, a takođe problem je i što nam je sve servirano na tacni tako da više ne mora da se ustane iz kreveta. On smatra da je dobro da čovek reši da krene da trenira, ne samo kako bi se trenutno osećao bolje, već da vežba konstantno kako ne bi morao, kad bude imao preko 60 godina, da se oslanja na decu da mu pomažu. ”Želim da mogu da podignem unuke, a da me ne zabole leđa, da mogu da funkcionišem normalno kroz život, a da se ne oslanjam ni na čiju pomoć”. Naravno, on kaže da neke stvari zavise od genetike, ali da mnogo toga zavisi i od navika koje smo stvorili tokom života. Kako bi se održala željena težina potrebno je proći kroz određene procese i naći način da se nove navike učine održivim. “Poenta priče je da se krene adaptivno i kako vreme prolazi i učiš o nutricionizmu, upoznaješ svoje telo više, i vremenom naučiš koliko je telu čega potrebno kako bi održavao određeni izgled, procenat mišića i masti…” Marko smatra da ljudi imaju problem da krenu i da održe navike, jer se tokom života nisu susreli sa optimalnijom verzijom sebe. “Ceo život nam se plasira kako se preko tridesete drugačije stari, teže se skidaju kilogrami, a zapravo bitno je naći odgovarajući sistem u dnevnim obavezama, odrediti kad se ide na trening, kad se spremaju obroci. Za dobru muskulaturu najviše se preporučuje trening sa tegovima jer stvara najviše mišićne mase, a ona je bitna jer daje potporu celom telu kroz život.  Ko ne voli da ide u teretanu, nije loše da bar ide na neke grupne treninge gde se radi sa nekim manjim tegovima”, kaže Marko i dodaje da je danas veliki problem i sedenje – koje je novo pušenje, a naravno problem je i to što smo navikli stalno nešto da grickamo, a to nikako ne ide u korist. On naglašava da je suština u balansu i da se prema zdravlju treba postaviti tako da ono bude dugoročno, a ne trenutno rešenje. U svom pristupu promenama Marko smatra da veliki udeo ima i kompleksnost ljudske psihe i svačija lična životna pozadina i na to se kod svakoga individualno mora obratiti pažnja, jer svako ima drugačije i navike i tempo života. “Klijent mi na prvom razgovoru ispriča te važne stvari o navikama i onda gledamo sa čime on može da se bori, koliko mu je treninga nedeljno za

NAJVEĆA SATISFAKCIJA – KAD PROMENIM NEČIJI ŽIVOT NA BOLJE Read More »

Umetnost življenja – mogućnost guranja sebe i preko svojih limita

Intervju sa Dejanom Đakovićem, umetnikom života, avanturistom i savetnikom za fitnes i zdravu ishranu U okviru emisije “Lepši svet” razgovarala sam sa Dejanom Đakovićem Dejan je umetnik života, koji u svemu što mu se dešava ne vidi problem već priliku. On je avanturista koji obožava da vozi snoubord, ali i ekstremne sportove. Promenio je mnogo poslova, pa se tako u njegovoj biografiji nalazi i rad na prekookeanskom brodu, zahvaljujući kome je obišao dobar deo planete. Smatra da je poznanstvo sa ljudima uvek nova prilika kako za druženje tako i za sklapanje posla. Vodi računa o zdravom životu i ishrani i bavi se savetovanjem u tim oblastima. Koje su prednosti takvog života saznaćete u nastavku teksta. Šta je za tebe umetnost?  Umetnost su za mene male stvari. Dođete na primer u neku novu zemlju i vidite lokalne umetnike koji rukama prave nešto svoje. Svako od nas voli da otkriva nešto novo. Za mene je umetnost neka vrsta istraživanja. Kad razmišljam o muzejima, tamo je sve već viđeno ili može da se vidi onlajn, a kad putujete po svetu u prilici ste da vidite nešto što je lokalnog karaktera, malo je i ne može baš svuda i tako lako da se vidi. Umetnost življenja za mene je biti skroman u nekim stvarima, a istovremeno biti zadovoljan sobom u onoj tački gde si trenutno.   Svašta si radio u životu, ali si dugo bio brodu. Šta je to što te gura da napreduješ? Jedan od problema kod svih nas je što se držimo komfor zone. Svako od nas bi želeo nešto više, ali s druge strane ne bi voleo da ugrozi ono što ima. Na primer, radio sam u pinku kao obezbeđenje kad mi se ukazala prilika za odlazak na brod. Iako mi to nije bio životni san, rizikovao sam i otišao. Završio sam fakultet kad sam se vratio s broda, radio sam u Fiatu i video sam da to nije to. Dao sam otkaz da bih opet išao na brod. Potrebno je rizikovati, ali ljudi to uglavnom neće. Ako želimo nešto da promenimo mi moramo nešto da uradimo. Ljudima je uvek najlakše da nađu izgovore zašto nešto ne bi uradili. Ja uvek sebi postavljam jedno pitanje koje mi je odgovor za većinu stvari u životu kad se dvoumim. Zapitam se da li ću za deset godina zažaliti za to nešto što nisam uradio i time se vodim. Mslim da je bitno pitati za savet ljude koji su uspešni u onome što rade, a još važnije one koji su zadovoljni svojim životom. Uvek treba poslušati savet od osobe koja te inspiriše i gura da budeš bolji, a ne koja te vuče da budeš prosek. Ljudi nekada ulože dosta vremena i energije u nešto i počnu time da se bave i onda kada ipak nisu zadovoljni neće ništa da promene jer smatraju da su se previše dali i zbog tog uloženog truda im je žao da to promene. Onda se vrte u mestu nezadovoljni.  Kako bi uporedio iskustvo posla na brodu sa ovim kojim se sada baviš? Šta je ključno da bi čovek bio uspešan u svom poslu? Trenutno pomažem ljudima da naprave svoje fizičke rezultate, da smršaju, ugoje se, nabace mišićnu masu… Uz to ih savetujem kako da se zdravije hrane. Razlika je u tome što sam sad “sam svoj gazda”. Ono što je bitno jesta da radim sa ljudima koji su zadovoljni. Na brodu je bila dobra plata, ali se i radilo baš mnogo. Situacija je takva da i pored tolikog rada mendažeru nikad niste dovoljno dobri šta god i koliko god radili. S druge strane ako ćete biti preduzetnik i raditi nešto svoje uvek ćete se tome maksimalno posvetiti, samim tim što radite za sebe, i sve od vas i zavisi. Tada čovek radi više, upotrebljava i maštu, stvara i sve je mnogo bolje. Ja radim sa ljudima koji su zadovoljni, a gde su ljudi zadovoljni zadovoljstvo se samo još više i širi. Volim da istražujem, ne volim da mi se nešto nameće, a danas je većina poslova takva, nameće se plata, koliko vredimo i mislim da tu do izražaja dolazi moj avanturistički duh. Ljudi često misle za sebe da nešto ne mogu. Ključna je ta rečenica. Ako čovek misli da nešto može onda može, ako misli da ne može onda ne može. Problem je kad ljudi sebi sami nameću limite i onda i ne mogu da idu preko svojih limita. I to je umetnost življenja kada čovek može sebe da gura preko svojih limita. Malobrojni to mogu. U životu, pa uostalom i u umetnosti, rizik je važan. Svaki umetnik je uglavnom uvek rizikovao nešto. Ja bih svakoga poslao na brod u mladosti, jer tamo nema mame i tate, tamo mora da se odraste i da se snalazi, pa ponekad i rizikuje.   Danas si samozaposlen po principu koliko radiš toliko zaradiš. Koje su prednosti takvog posla? Prednost posla kojim se sada bavim jeste što se i ja razvijam i kao osoba. Pored toga drugima pomažem da se razvijaju, kako fizički tako i psihički. Nekad je potrebno da im pomognem da se trgnu. Imam primer dečka koji je uspeo da napravi dobar rezultat, ali se nikad nije smejao. Obratio sam mu pažnju na to, malo sam mu pomogao da izađe iz zone komfora i danas je na svakoj slici nasmejan. Mnogo je lakše biti mrgud nego pozitivac. Ljudima je lakše da budu kritičari nego da gledaju pozitivno. Većina tih kritičara su ljudi koji ni ne nude rešenja. Konstruktivna kritika je već nešto drugo. Ljudi koji naprave rezultat na kraju se sami promene. Problem je što je dosta ljudi skeptično. Prednost ovog posla je i dobro okruženje, koje je bitno. Ako ste okruženi pozitivnim ljudima i vi ćete biti pozitivniji.  https://www.instagram.com/mr_djakovic/ Šta te ljudi često pitaju vezano za fitnes i ishranu? Koji je savet koji im najčešće daješ? Najčešća su pitanja o dobijanju i gubljenju kilograma. Pored toga dosta mi se javljaju deca od 12 do 16 godina sa različitim pitanjima, a ja im uvek kažem da me spoje sa roditeljima jer ne

Umetnost življenja – mogućnost guranja sebe i preko svojih limita Read More »