Iskreni izraz je najvažniji u umetnosti

Intervju sa Katarinom Popović, vizuelnom umetnicom ISKRENI IZRAZ JE NAJVAŽNIJI U UMETNOSTI U martu je otvorena nova sezona izložbi u galeriji Stara kapetanija u Zemunu koja je počela sa izložbom „Iz sivila“ umetnice Katarine Popović. Upoznale smo se na otvaranju izložbe i odmah nakon toga sam poželela da uradim intervju sa njom i saznam šta se krije iza svih onih porcelanskih figura koje su bile okačene na zidovima, ali i raspoređene na podu galerije. Na prvi pogled to su samo obične konzerve i figurice, ali kad čujete priču koja se krije iza njih odmah vam je jasan i naziv izložbe „Iz sivila“. Shvatate da pred sobom vidite kako su ruševine i rugla savremenog sveta, pretvorena u umetnička dela i pomislite kako nije baš sve propalo i kako ima nade za ovu zemlju i ovu planetu, jer ova izložba nije samo nešto lepo što je nastalo iz ružnog već i opomena da stanemo i zapitamo se šta ostavljamo ovom svetu. O čemu smo pričale osim o izložbi čitajte u nastavku i saznajte kako je došlo i do toga da jednom prilikom izlaže i palačinke! Šta je za tebe umetnost? Umetnost je način života, način razmišljanja, iskreni izraz. Ako nešto nije iskreno ne može biti umetnost jer se to oseti u bilo kom umetničkom mediju. Tuđu umetnost volim i cenim više nego svoju, kao i svi umetnici. Kako si počela da se baviš keramikom? Keramikom sam počela da se bavim dok sam bila na master studijama. Sa društvom sam imala atelje u Jugošpedu, to je bilo nakon što se BIGZ iselio. Ja sam se tada uglavnom bavila slikanjem i crtanjem. Jednog dana je komšija pozvonio kod nas i tražio nekoga ko se bavi keramikom i bio mu je potreban neko da tu radi ili bar da drži radionice. Ja sam im se dopala i želeli su da održim neku radionicu, pristala sam ali i rekla da nađu nekoga ko je stvarno keramičar jer sam jako malo to radila i delovalo mi je komplikovano i teško jer ne može da se završi za par dana već je to čitav proces, mnogo je sporo i odgovorno. To se završilo tako što sam na kraju to radila po ceo dan. Tada sam shvatila da treba da se prebacim kod njih, i dobre tri godine sam radila samo to. Završila si srednju dizajnersku školu a nakon toga Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu, smer za konzervaciju i restauraciju. Kako je izgledalo tvoje školovanje? Završila sam prvo školu za dizajn koja je zaista fenomenalna škola i odlična baza za dalje studiranje. Imala sam zaista dobre profesore koji su me dobro usmeravali, pa sam tako nastavila studiranje na Fakultetu primenjenih umetnosti, na odseku za konzervaciju i restauraciju. Nikad nisam verovala da ću se time baviti i mislila sam da mi je to samo ulazna karta za egzotične terene i neke lokacije koje nisu svima dostupne, a težila sam da sebe razvijam kao likovnog umetnika. U trećoj godini sam zaključila da mi je pametnije da nađem način kako da se prebacim u neko malo bolje okruženje gde mogu da imam bolju podršku. To sam uspela da nađem kroz stipendiju CEPUS koju sam dobila i otišla na razmenu u Poljsku, u Krakov, na Akademiju likovnih umetnosti Jan Matejko. Imala sam sreće što sam tu živela sa drugaricom sa kojom sam i pre delila atelje u BIGZU. Postale smo dve radoholičarke, posle fakulteta bismo crtale i slikale, ono što sam ja radila prešlo bi malo na nju, a ono što je ona radila prešlo bi malo na mene, pa je to bila jedna sjajna razmena tehnika. Na primer ja nisam nikad crtala pastelom već sam dosta radila markerom i ugljenom, ali onda sam počela i pastelom. Ona je imala više iskustva od mene u grafici i to me je nateralo da je baš zavolim. Poljska je baš dobra po pitanju umetničke grafike. Jedan dan nedeljno sam tamo na fakultetu samo radila grafike. Nisam samo crtala na fakultetu već i popodne kod kuće. Na kraju semestra sam donela gomilu blokova sa radovima i profesori su bili iznenađeni jer obično studenti na razmeni dođu da se zezaju i na kraju imaju svega nekoliko crteža. Kasnije su mi ti profesori pisali i neke preporuke za dalji rad. Bilo je to jedno sjajno iskustvo. Restauracija i transfer zidnih slika U Poljskoj si završila i master studije. Kakve su prednosti studiranja u inostranstvu? Htela sam da mi master tema bude vezana za konzervaciju i restauraciju zidnih slika. Poljska ima jaku katedru za transfer zidnih slika. Imaju poseban atelje za transfer zidnih slika sa jedne na drugu lokaciju ili u muzej. Oni su imali dosta građevina gde je to bilo neophodno, pa nije ni čudo da su razvili taj smer i na akademiji. Mnogo mi je značilo to što su predavanja odlično koncipirana i odlični su uslovi za rad, bolji je pristup studentima, jer se tamo vidi da si došao da stvarno naučiš, a ne da te neko osuđuje. Pored svega toga važno je bilo i što smo imali posete različitim lokacijama, pa sam i obišla dosta Poljske, videla neke projekte konzervacije i restauracije, što ovde nisam nikad radila u sklopu fakulteta. Kod nas mi se mnogo dopada tradicionalni pristup, posebno što predmeti crtanja i slikanja traju po dva tri sata skoro svakog dana, pa je to dobro za treniranje u tom tradicionalnom smislu. Trenutno živiš i radiš u Zagrebu. Čime se baviš tamo i kakvi su ti utisci? Trenutno se u Zagrebu bavim konzervacijom i restauracijom, to radim pre podne, a popodne radim u svom ateljeu za keramiku gde stvaram za sebe. Takođe pomažem i drugim umetnicima da realizuju neke svoje projekte.  U zagrebu uma dosta dobrih keramičara i ateljea i to mi se baš dopada. U planu mi je i jedna grupna izložba uskoro. U galeriji Stara kapetanija u Zemunu Nedavno je završena tvoja samostalna izložba „Iz sivila“ koja je bila postavljena u galeriji Stara kapetanija u Zemunu. Kako je nastala izložba? Nastala je iz napuštenih zgrada poput BIGZA i Jugošpeda, jer je za mene

Iskreni izraz je najvažniji u umetnosti Read More »