Mariola Pantelić

zdrav život

DRUŽENJE SA PČELAMA JE TERAPIJA

Intervju sa Rankom Šironjom, pčelarom DRUŽENJE SA PČELAMA JE TERAPIJA Kada sam pre desetak godina počela da plešem tango, nisam znala koliko ću kroz ovaj ples upoznati različite zanimljive ljude koji se bave najrazličitijim poslovima. Jedan od njih je i Ranko Šironja, pčelar koji proizvodi med “U pčelinjem društvu”. Ranko je završio Višu poslovnu školu u Beogradu i duži niz godina je radio u struci, ali pčelarstvo mu je ljubav od malih nogu. Pre 12 godina odlučio je da se posveti pčelarstvu i vrati sebi i prirodi. Član je Društva pčelara Beograd, a redovno posećuje pčelarske seminare i predavanja i prati nova pčelarska saznanja kako u zemlji tako i u inostranstvu i smatrala sam da je odličan sagovornik da odgovori na sva ona pitanja vezana za blagodeti med ai drugih pčelinjih proizvoda, kao i ona koja se tiču opstanka pčela, koje su neverovatno važna karika u lancu ishrane našeg ekosistema. Kako si počeo da se baviš pčelarstvom i priozvodnjom meda? Želja da se bavim pčelarstovom u meni je postojala još od malih nogu. U četvrtom razredu osnovne škole imali smo sekciju za pčelarstvo pošto je nastvnik bio pčelar.Imao je želju da svoje znanje prenese i na svoje učenike, a ja sam uvek sa radošću posećivao pčelarsku sekciju i još tada suvideo da tu ima nešto što me privlači i znao sam da ću se pre ili kasnije baviti pčelarstvom. Uslovi za to su se stekli tek 2014. godine kada sam, baveći se do tada raznim poslovima uglavnom vezanim za ekonomiju i trgovinu, jednostavno odlučio da prestanem da se bavim tim poslom s obzirom da sam osetio zasićenje i uvideo da takva vrsta posla više nije za mene.  Tada sam, sasvim slučajno ili ne, stupio u kontakt sa dvojicom drugara koji su se bavili pčelarstvom a bili su iz moga kraja. Odmah sam ih pitao da li bi hteli da me uče tom poslu, u početku nisu bili previše raspoloženi, ali su me na moje insistiranje primili u družbu. To je bilo pre 12 godina i od tada se od pčelarstva nisam rastajao. Može se slobodno reći da je to bio zahtev mog unutrašnjeg bića koji sam ja sledio, a zapravo i nisam imao pojma u šta se upuštam, ali želja je prevladala. Pčelarstvo podrazumeva boravak u prirodi. Da li zbog toga voliš pčelarstvo ili postoji još neki razlog? Boravak u prirodi je svakako jako bitan za svakog čoveka, pa tako i za mene i to je sigurno jedan od razloga, ali nije najvažniji. Druženje sa pčelama, rad oko njih i sam boravak u blizini košnica za mene ima terapeutski uticaj. Uostalom naučno je i dokazano da sam boravak u blizini košnice, udisanje aerosloli iz košnice, ako i sam pčelinji ubod (apitoksin) imaju izuzetno pozitivan terapeutski uticaj na čovečiji organizam. Vazduh iz košnice ima izuzetno prijatan, da ne kažem opojan, miris voska propolisa i ostalih supstanci, deluje smirujuće i blagotvorno na ljudski organizam. Takođe posmatranje rada pčelinjeg društva je samo po sebi doživljaj koji izaziva u čoveku osećaj mira, spokoja i divljenja pred jednom takvom savršenom organizacijom u kojoj vladaju samo prirodni zakoni. Da ne ulazimo sada u brojke o milionima godina koliko su stare pčele na planeti zemlji a koliko je ljudska vrsta prisutna na istoj, brojke su u svakom slučaju desetinama miliona godina više na strani pčela i to samo po sebi u meni izaziva osećaj divljenj, jer smatram da se nije desilo slučajno da su uspele da prežive i opstanu toliko dugo. Kada sam se opredelio za ovu delatnost svakako materijalni aspekt nije bio prioritet, za mene pored zdravlja koje je izuzetno bitno, posebno važan aspekt svakog čoveka je vreme, jer je to resurs koji je svakome od nas ograničen. Polazeći od tog aspekta odlučo sam da bi provođenje vremena družeći se sa pčelama bilo najbolje potrošeno vreme za mene. Poljoprivrednicima su vremenski uslovi jedan od najvećih izazova sa kojima se susreću. Kakva je situacija sa proizvodnjom meda, koji su najveći izazovi sa kojima se susrećeš prilikom gajenja pčela i pri sakupljanju meda? Vremenski uslovi su izuzetno bitan faktor u sektoru poljoprivrede a posebno je važan i za pčelarstvo, sve naše aktivnosti se odvijaju pod otvorenim nebom. Vremenska prognoza je prva stvar koju pogledam ujutru kada se probudim, od vremenske prognoze zavisi raspored svih aktivnosti a naravno ima i odlučujući faktor i na same prinose, kako meda tako i drugih pčelinjih proizvoda. Poslednjih godina se susrećemo sa neverovatnim promenama vremena kako na ostalim delovima zemlje tako i kod nas. Dešavale su se kišne godine gde kiša neprekidno pada i po mesec dana svaki dan, takvi uslovu su nemogući za rad i predstavljaju direktnu štetu za poljoprivredu, a imamo i situacije, kao na primer prošle godine, gde smo imali tri toplotna talasa od preko 40 stepeni u toku leta posle čega imamo efekat spržene zemlje, što takođe predstavlja izuzetan izazov i remeti sve aspekte proizvodnje. Svaki poljoprivredni priozvođač je svestan rizika i uslova rada i svestan je da na te uslove ne može da utiče, međutim i u takvim uslovima moguće je proizvesti zadovoljavajuću količinu proizvoda. Najveći izazov u pčelarstvu ne predstavlja proizvodnja iako su uslovi za istu svake godine sve teži. Produktivnost pčelarstva se u poslednjih 20 godina prepolovila, upravo zbog promene klimatskih uslova, a najveći izazov u pčelarstvu predstavlja nelojalna konkurencija, koja do te mere guši poljoprivredne proizvođače da mnogi odustaju od proizvodnje, a neke grane poljoprivrede će se sasvim ugasiti ako se ovaj trend nastavi, što će imati nesagledive posledice za sve nas u smislu poskupljenja poljoprivrednih proizvoda i smanjenja kvaliteta hrane a samim tim i negativan uticaj na zdravlje cele nacije. Poslednjih godina se mnogo govori o važnosti očuvanja pčela kao vrste, jer su neizostavan deo u lancu ishrane. Šta je to što obični građani mogu da urade kako bi tome doprineli? Najvažnija uloga pčele nije njena sposobnosti da proizvede med i ostale lekovite supstance koje mogu ljudima da posluže kako bi poboljšali kvaltet svog zdravlja ili se možda izlečili od nekih bolesti, već njena oprašivačka uloga u ekosistemu. Sakupljajući nektar i polen pčela

DRUŽENJE SA PČELAMA JE TERAPIJA Read More »

NAJVEĆA SATISFAKCIJA – KAD PROMENIM NEČIJI ŽIVOT NA BOLJE

Rubrika: Zdrav život Razgovor sa Markom Radovićem, personalnim i online trenerom NAJVEĆA SATISFAKCIJA – KAD PROMENIM NEČIJI ŽIVOT NA BOLJE Iako preferiram umetničke teme, postoje i večne teme bez koji se ne može. Jedna od njih je zdravlje, a zdravlje je, složićete se, nešto najvažnije. U zdravom telu zdrav je i duh, stara je poslovica, pa hajde onda da istražimo kako da se zdravo hranimo i da budemo u formi, pa da onda možemo da se bavimo drugim poslovima i hobijima bez bojazni. Ovom prilikom razgovarala sam sa Markom Radovićem, profesionalnim personalnim i online trenerom koji pomaže drugima da promene svoje navike i unaprede zdravlje. Pričali smo o zdravlju, ishrani, nutritivno bogatoj hrani, treninzima, brojanju kalorija i kako sve to izbalansirati. Da bismo se bolje upoznali sa Markom, priču počinjemo sa njegovim počecima i pitanjem kako je izgledao njegov put od dečaka u osnovnoj školi do profesionalnog trenera. “U osnovnoj školi sam bio gojazan, imao sam nisko samopouzdanje, bio sam povučen, a onda sam u srednjoj školi naglo smršao i naglo porastao i dobio skoliozu i kifozu. Problem je nastao zbog toga što nisam imao muskulaturu da podrži tu visinu. Otišao sam kod lekara i rečeno mi je da problem moram da shvatim ozbiljno jer može doći do operacije. Nisam želeo to sebi da dozvolim, pa sam u sklopu kluba gde sam trenirao tekvondo i imao malu teretanu, rešio da pokušam da izgradim mišićnu masu. Drugar mi je pokazao par vežbica i tako sam krenuo. Malo mi se stanje popravilo, mada su lekari rekli – teretana nikako. Preporučivali su mi plivanje, ali sam znao da mi je važno da imam muskulaturu da me podrži. Za godinu dana aktivnog treninga, fukusirao sam se samo na tu fizičku transformaciju, grudni koš mi se ispravio, sve je bilo bolje, Kad sam ponovo otišao kod lekara on je rekao – ne znam šta radiš, ali šta god da radiš to i nastavi”. Marko kaže da ne samo što mu je to poboljšalo kvalitet života, već i čitavu sliku koju je imao o sebi. Kada je tek krenuo da ide u teretanu bio je student hotelijerstva. Tada je počeo da nosi sa sobom svoje obroke, a treninzi su mu bili prioritet. “Shvatio sam da mene ne zanima to što studiram i posle prve godine sam upisao Dif – Fakultet za sport i fizičko vaspitanje. Shvatio sam da želim da pomažem ljudima u njihovim transformacijama i da od toga želim da napravim karijeru”, kaže Marko Radović i dodaje da je vremenom naučio i kako da sluša ljude i da priča sa njima, jer je komunikacija bitna za ovu vrstu posla. Na pitanje šta je važnije treninzi ili ishrana, ovaj mladi momak kaže da sve ima svoj udeo u celokupnoj slagalici. “Neko će da kaže trening, neko ishrana, i oba su tačna, ali je sve mnogo kompleksnije. Ako čovek radi i treninge i vodi računa o ishrani, a nije ok u glavi to je sve onda za džaba. Trening igra veliku ulogu, i služi da se bolje osećaš tokom dana, da bolje spavaš, ali ja propagiram širu sliku. Što se tiče ishrane i ona ima veliki udeo, i svi se trudimo da se zdravije hranimo, ali na internetu ima previše informacija, a nekome ko tek kreće u te vode je teško da probere šta je zapravo istina, a šta nije, i samim tim ceo život ne vodi računa o ishrani”. Marko dodaje i da se danas sve svelo na estetiku, društvene mreže, prikazivanje najbolje verzije sebe, i naglašava da nam društvene mreže jesu malo uništile percepciju o tome šta zdravlje predstavlja i kako treba da izgleda, a takođe problem je i što nam je sve servirano na tacni tako da više ne mora da se ustane iz kreveta. On smatra da je dobro da čovek reši da krene da trenira, ne samo kako bi se trenutno osećao bolje, već da vežba konstantno kako ne bi morao, kad bude imao preko 60 godina, da se oslanja na decu da mu pomažu. ”Želim da mogu da podignem unuke, a da me ne zabole leđa, da mogu da funkcionišem normalno kroz život, a da se ne oslanjam ni na čiju pomoć”. Naravno, on kaže da neke stvari zavise od genetike, ali da mnogo toga zavisi i od navika koje smo stvorili tokom života. Kako bi se održala željena težina potrebno je proći kroz određene procese i naći način da se nove navike učine održivim. “Poenta priče je da se krene adaptivno i kako vreme prolazi i učiš o nutricionizmu, upoznaješ svoje telo više, i vremenom naučiš koliko je telu čega potrebno kako bi održavao određeni izgled, procenat mišića i masti…” Marko smatra da ljudi imaju problem da krenu i da održe navike, jer se tokom života nisu susreli sa optimalnijom verzijom sebe. “Ceo život nam se plasira kako se preko tridesete drugačije stari, teže se skidaju kilogrami, a zapravo bitno je naći odgovarajući sistem u dnevnim obavezama, odrediti kad se ide na trening, kad se spremaju obroci. Za dobru muskulaturu najviše se preporučuje trening sa tegovima jer stvara najviše mišićne mase, a ona je bitna jer daje potporu celom telu kroz život.  Ko ne voli da ide u teretanu, nije loše da bar ide na neke grupne treninge gde se radi sa nekim manjim tegovima”, kaže Marko i dodaje da je danas veliki problem i sedenje – koje je novo pušenje, a naravno problem je i to što smo navikli stalno nešto da grickamo, a to nikako ne ide u korist. On naglašava da je suština u balansu i da se prema zdravlju treba postaviti tako da ono bude dugoročno, a ne trenutno rešenje. U svom pristupu promenama Marko smatra da veliki udeo ima i kompleksnost ljudske psihe i svačija lična životna pozadina i na to se kod svakoga individualno mora obratiti pažnja, jer svako ima drugačije i navike i tempo života. “Klijent mi na prvom razgovoru ispriča te važne stvari o navikama i onda gledamo sa čime on može da se bori, koliko mu je treninga nedeljno za

NAJVEĆA SATISFAKCIJA – KAD PROMENIM NEČIJI ŽIVOT NA BOLJE Read More »