Uz granice definišemo sebe

Intervju sa Bojanom Krstić, psihoterapeutkinjom i osnivačicom centra Korak po korak Uz granice definišemo sebe Bojana Krstić je psihoterapeutkinja i osnivačica centra Korak po korak koji naredna tri vikenda organizuje Interaktivna predavanja “Dozvola za granice” koje su podeljene u tri celine: granice u poslovnom okruženju, granice u porodičnom sistemu i granice u partnerskom odnosu.  Radionice će voditi sa svojom saradnicom Milicom Paskulov, menadžerkom ljudskih resursa i koučem, a održavaće se nedeljom od 14 do 16 časova u Resavskoj 28. Bojana kaže da voli da radi sa Milicom jer, osim što su prijateljice 20 godina, pa imaju međusobno poverenje, one imaju i komplementarne talente koje mogu da iskoriste u svom radu. Sa njom sam razgovarala o tome šta su zapravo granice, zašto su nam važne i šta se dešava kada su naše granice narušene. Šta su granice u psihologiji i da li nam je potrebna dozvola za njih? Granice su način da definišemo sebe i odnose koje imamo. One su informacija o tome ko sam ja i koje su moje vrednosti. Praktično to znači da kroz granice određujemo kako komuniciramo sa drugima, kako drugi komuniciraju sa nama, kako obavljamo svoj posao, kako se odnosimo prema svom telu… Praksa je pokazala da je potrebna dozvola za granice, iako su sastavni deo svakog bića i svakodnevice. Živimo u vremenu u kome svašta “treba” i “mora”, pa je nekada teško doći do svoje autentičnosti. Granice nam pomažu u tome, ako to sebi dozvolimo. Zašto su granice važne? Granice su važne jer nam pomažu da definišemo sebe. Na neki način, utvrđivanjem svojih granica mi povećavamo svoju emocionalnu inteligenciju. Bolje razumemo sebe. Kada bolje razumemo sebe i svoje potrebe, možemo svesno da ulazimo u odnose sa drugima. Važne su nam da nas zaštite od neželjenih uticaja i da nam pomognu da se približimo onima koje želimo. Koje vrste granica postoje i u kojim oblastima su važne? Ne postoji oblast našeg života u kojoj granice nisu važne, od porodice, posla, partnerstva, odnosa sa hranom, sa vežbanjem… Gde god smo mi, tu su i naše granice. Pa u skladu sa prethodnom rečenicom granice mogu biti: fizičke, materijalne, seksualne, vremenske, intelektualne i emotivno – relacione. Kako da prepoznamo da su nam granice narušene? Najbolji način je da pratimo svoje telo. Ono nam uvek pošalje poruku kad su nam granice ugrožene. Mali signali su: znojenje dlanova, nesanica, mučnina, nelagodnost bilo kog tipa, “neizdrž” 🙂 Koje su posledice kad ne postavimo granice? Ja bih rekla da je glavna posledica to što umanjujemo (nekad i gubimo) mogućnost da pravimo kvalitetne, smislene odnose sa drugima. Osećamo se loše, iscrpljeno, iskorišćeno, ljuto… Različiti ljudi imaju različite pokazatelje. Jedna od osnovih potreba nam je potreba za pripadanjem i povezivanjem. To je nemoguće ako ne pokažemo ko smo i šta nam je potrebno. Plešeš tango. Koliko ti je on pomogao u prepoznavanju sopstvenih granica i pomeranjima istih? Tango je za mene prostor u kome imam priliku da ulazim u kontakt sa različitim ljudima u kratkom periodu. Iz tande (tri ili četiri vezane pesme uz koje se pleše) u tandu sa drugačijom osobom i senzibilitetom i sopstvenim očekivanjima i očekivanjima te osobe… Naučila sam da mi je važno da znam kakva dolazim na milongu (veče tango plesa), sa kim mogu i hocu da plešem, da ako mi je neka tanda bila izuzuetno teška, razumem zbog čega je tako i slično. Sada, kada sam krenula da učim i liderske korake, novo polje granica se otvara za mene, a koga nisam bila svesna iz uloge folovera. U tangu su granice posebno važne zbog intenziteta kontakta. Više o centru Korak po korak.

Uz granice definišemo sebe Read More »